Zdravo prijatelji,
danas vam pišem iz Atlante (SAD). U 2h ujutro po srednjem evropskom vremenu sa reprezentacijom igram utakmicu protiv Meksika. Zaista se nadam dobroj utakmici, nakon koje mogu otići kući zadovoljan.
Naravno, posebno sam motivisan nakon što smo dobili drugu utakmicu zaredom u Bundesligi. Protiv Kaiserslauterna smo nastavili tamo gdje smo stali protiv Schalkea i odmah im pokazali da smo domaći tim koji će uraditi sve da dobije utakmicu. Potpuno zasluženo smo došli do prednosti od dva gola razlike, pogocima Gylfieja u 28-oj i Sebastiana u 40-oj minuti. Izgledalo je da će osvajanje bodova biti lagan posao i malo ko je drugačije mislio... Ali u Bundesligi nikoga nikada ne možete otpisati sve do posljednjeg sudijskog zvižduka i morate ostati koncentrisani do samog kraja. Međutim, rijetko sam kada doživio takve preokrete emocija kao u te četiri minute. Kaiserslautern je postigao svoj prvi gol i izjednačenje u samo dvije minute i, naravno, odjednom preokrenuo utakmicu. No, ubrzo sam prevazišao iznenađenje i postigao odlučujući gol za rezultat 3:2, te svoj šesti gol ove sezone.
U subotu na Allianz-Areni igramo meč protiv velikog Bayerna iz Minhena. Za ovaj meč nisu potrebni posebni motivacijski trikovi, samo se trebam prisjetiti legendarne utakmice iz decembra 2008. godine. Takođe se radujem što ću ponovo vidjeti Luiza Gustava!
Zato vas molim da mi držite palčeve za utakmicu reprezentacije večeras, i poželite mi sreću u subotu kako bismo možda u Minhenu uspjeli da pobijedimo treći put zaredom.
Vedo
